bygone

I can touch the sky I know that...I'm alive

12.09.2009.

Bas poput starih tena...!

Gomila tvojih jeftinih rijeci... Sabiram! Ni jedna jedina rijec nema, bas nikakvu vrijednost!
Skripe u usima poput motora, starog automobila.
Jedna tamo, druga ovamo kao da uvlacis pertle u neke ofucane tene.
I one obisle svijeta, a sad i kanti smetaju.
Tako i ti i svi mi, koliko god se cinili, nismo nista vise nego obicni potrosni materijal.
I pertle su se vezale i cvorove pravile, no samo svom vlasniku mjerile stpljenje .
Kad se pocnete smijati niko vas vise nece .
Uz nas zivite ali i nestajete. Zalosno!
I ja sam se smijala ali me bacise, usta zatvorise i nijemom napravise.
Ubija bljestava svjetlost i bez pitanja trazi odgovor...!?!

08.09.2009.

andjeo i demon

..."ti" savrsena karikatura... Haluciniram???
Ujeda taj dim, a oci mijenjaju boju. Ne trepcem, buljim, neces li nestati. No, svo to zelenilo gubi svoj smisao, ali ti si i dalje tu. Djavolske moci me tjeraju protiv razuma. Spustiti pogled je dovoljno glup potez. Onakvo savrsenstvo postaje mi idol. Hrabrost svjetluca kao neki error.
Monoglog pocinje da me smara. Gomilu rijeci a slika kao da je zastopala.
Mozak me napusta, palim "dozu" smirenja. Pokusavam se opustiti. Grc napusta moje tijelo ali pokorava razum. Pocinjem da drhtim od silnog straha. Bojim se andjela...!
Ne trebas preispitivati moje moci. Dovoljno znam, da bi se odmakla. Pakao kao da je prazan.

Palis baklju premazanu lazima. Plamen vatre kontrolise moje tijelo. Iako sam par koraka iza pokusavam pratiti ritam.
Tajna slobode pociva u hrabrosti. Ko mari vise za tim? Idem...!
Djavo strepi za andjeliskim krilima.

Zloupotreba djavolske naivnosti, andjeo okrece baklju naopacke...!
Andjeo je ipak sluzio svom Bogu!

06.09.2009.

No Feeling of Falling?!?

....!
Mrzim ovaj osjecaj i ovo vrijeme!
Baca me u neku monotoniju, bez inspiracije bez icega...!
...!

05.09.2009.

No he can't read my poker face...!

...Okreni taj rulet da se izgubim u svijetu boja.
 Da uzivam u trenutku okreta, da igram i strepim.
Nikada nisam okretala kolo srece, da me vodi u beskraj, mozdanih vijuga.
Svaki potez bio je moja licnost.
Iz publike posmatrala i vagala.
Vidjela te usijane sinove, obasjane svjetloscu, a u dnu opusak cigarete, nekad davno ispusene.
Drugi bijelo-crni, u tami samo zar, koja osvjetljuje neke dijelove.
Cigareta, koja svijetli samo njemu. Nikotin koji ubija.
Nikad neces osjetiti moj balans, dok ne prodres u moj zivot i osjetis moj razum...!


Stariji postovi